Napokon, posle dužeg vremena koje je proveo u traženju posla, jedan čovek se zaposli kao šofer autobusa. Čovek kao svaki drugi, prosečne građe, srednjih godina, gleda da završi posao i da ode kući.
Jednog dana ulazi neki bilder u autobus.
Šofer se okreće prema njemu i kaže: “A karta!?”
Bilder: “Moćni Mustafa nikad ne plaća kartu!”
Šofer se malo zamisli… Ne ide da se meša. Ovaj da malim prstom mrdne izbacio bi ga kroz šoferku.
Međutim, sledećeg dana, opet ulazi isti bilder.
Šofer: “Karta?”
Bilder: “Moćni Mustafa nikada ne plaća kartu!”, i nastavi prema prvom slobodnom mestu, dok su pogledi putnika bili prikovani za pod autobusa.
Taj isti bilder je nastavio da ulazi u isti autobus svakoga jutra u isto vreme i vraćao se istim autobusom kući istom tom linijom. To se tako ponavljalo nekoliko nedelja, pa je šofer rešio da se i on malo pozabavi teretanom. Počeo čovek da uči o svim tim whey proteinima, amino kiselinama, busterima testosterona, pa čak i steroide počeo da uzima nakon nekoliko meseci. Pričamo o maksimalnoj disciplini. Šofer totalno promenio svoje navike. Počeo da jede samo belo meso i samo belanac iz jaja. Počeo u zoru da se budi i dva puta dnevno da trenira.
Posle 10 meseci, šofer konačno počeo da uviđa da je veći od “Moćnog Mustafe”.
Došao “dan za megdan”.
Šofer je jedva čekao da dođe “moćni rendžer”. I eto ga polako talasa uz ulicu, penje se u autobus, a šofer se lagano okreće prema njemu i pita onako dubokim glasom: “Karta?!”
Bilder: “Moćni Mustafa ne plaća kartu!”
Ustaje šofer, već vidi kako hvata Mustafu i izbacuje ga ponosno iz svog autobusa. Polako stiska pesnice, žile mu se naprežu u ruci, mišići pucaju po ramenom i leđnom pojasu. “A zašto moćni Mustafa nikad ne plaća kartu!?”
Bilder: “Zato što Moćni Mustafa ima mesečnu…”, prolazi lagano pored zabezeknutog šofera i seda na svoje mesto.