Da budemo realni – svi mi volimo da fotografišemo. E sad, koliko dobro to radimo, to je diskutabilno. Ne može baš svako da fotografiše kako treba isto kao što ne može svako da vozi formulu 1 ili avion. Može, ali će na prvoj krivini da prokliza i da slupa formulu ili da sruši avion. Ma neće ni da upali motore, a da ne pričamo o poletanju. Može svako da nauči da vozi, popravlja, računa, leči, gasi požare, da se bori, pa i fotografiše. Samo su potrebne godine vežbanja, neuspeha i ponovo učenja. Tako se prave profesionalci.
Što se tiče fotografije, mora da se uči o mnogo stavki: od osvetljenosti, odabira kadra, dubine fotografije, organizacije elemenata, pozadine fotografije, pravilo trećine i pravilo zlatnog reza, biranje scene, itd.
Možda ono najvažnije je da budete u pravo vreme na pravom mestu. Tako možete snimiti neki nesvakidašnji događaj ili jednostavnu okolinu u izvanrednim okolnostima. Ali možete otići i na najdosadnije mesto koje svi fotografišu i tamo pokazati šta znači razlika između amatera koji “uperi i škljocne” i onog ko zna šta radi, tj. profesionalca.
Taj profesionalac će imati oko za boje, senke, i kadar celokupne fotografije. U takvoj fotografiji profesionalac mora predstaviti ono što se nalazi u kadru veličanstvenije nego što je ono u realnosti.
Arizona, SAD
Positano, Italija
Plava Laguna, Island
Pariz, Francuska
Tadž Mahal
Plaza de Espana. Sevilja, Španija
Đavolji Most, Gablenc, Nemačka
Da li su vaše fotografije bliže “profesionalnim” ili “amaterskim”?