Hrabrost se nalazi na neočekivanim mestima.
J.R.R. Tolkin
Baš ova rečenica oslikava sledeću vest od početa do kraja. Naime, početkom ovog meseca je jedan policajac porodio jednu ženu u svom automobilu, u sred velike mećave. Pre slučajnog prolaska tog policajca, toj ženi, niko drugi nije hteo da pomogne.
Na sredini ulice je jedan uplašeni čovek tražio pomoć. Međutim, ljudi su danas veoma nepoverljivi i zaobilazili su ga misleći da pokušava da ih prevari. Slučajno je tu prolazio Stefan Savić, komandir Kazneno-popravnog zavoda i upitao ga je u čemu je problem. Uplašeni čovek mu je pokazao na ženu koja je ležala u snegu i rekao da se ta žena porađa. Ta žena je bila tridesetčetvorogodišnja Merdita Ramadanović. Krenula je kroz najveću mećavu do bolnice da bi na svet donela svoje osmo dete. Takvi uslovi joj to nisu dopustili i pala je.
Foto: RAS / RAS Srbija
“Vraćao sam se sa posla oko 16 sati, kada sam kod Kvantaške pijace na Bežanijskoj kosi ugledao nasred ulice čoveka kojeg kolona automobila obilazi kao da je drvo.”
Tako je priču počeo Stefan Savić.
Po njegovim rečima na ulici je bila tolika gužva da je ispred njega bilo oko stotinu drugih automobila. Niko nije hteo da stane da pomogne.
“Kada sam otvorio prozor i pitao čoveka da li mu nešto treba, pokazao mi je rukom na ženu koja je ležala pored puta i rekao da se porađa. Žena je u tom trenutku već krvarila u snegu.”
Foto: Stefan Savić / Privatna arhiva
Nakon Stefana, zastao je još jedan mladić pa su zajedno ženu prebacili do automobila. Tu, u automobilu je žena krenula da se porađa.
“Suprug joj je brzo pocepao pantalone i donji veš i nakon samo par minuta začuo se plač bebe. To je bio neverovatan trenutak. Oboje su plakali, a čovek je kukajući tražio način da mi se oduži”
Stefan je dao sve od sebe da dođu do bolnice na vreme i samo njegovim trudom su spašena oba života.
Foto: Vesna Lalić / RAS Srbija
“Kada smo stigli do bolnice, sirenom sam alarmirao osoblje, ušao sam i vikao: “Hitno!”, “Pomoć!”… Prišao je jedan lekar i pitao šta se dešava. Kada sam mu rekao da se žena porodila, upitao je gde je beba, na šta sam ga odveo do automobila i pokazao novorođenče uvijeno u trenerku. Lekari i sestre su se brzo sjurili oko automobila i sve je bilo rešeno za samo nekoliko minuta. Tada me je otac novorođenčeta upitao: “Kume, kako se zoveš?”. Kada sam odgovorio da sam Stefan, rekao je da će se malecka zvati Stefanija.” Tako je Stefan završio svoju priču.
Stvar je bila kritična zbog toga što je pupčana vrpca novorođenčetu bila obmotana oko vrata, a žena je poplavela u licu. Da Stefan nije tako odreagovao, baš u tom trenutku, i da lekari iz KBC Bežanijska kosa nisu brzo pritekli u pomoć, ova priča bi imala mnogo drugačiji kraj.
Jeste li vi nekada bili nečiji heroj? Ispričajte nam svoje iskustvo.