Ovaj članak bi veoma lako mogao da se zavede pod rubriku “Verovali ili Ne”. Naime, jedna gospođa iz sela Smoljinac kod Požarevca je rešila da se odrekne svoje dece preko novina. Skoro svi portali su pokupili ovu vest, ali se slučaj do dan-danas nije pomerio sa mrtve tačke. Da li to uopšte ima smisla?
Da li uopšte možete da se odreknete nekog? Da ne pričamo o odricanju od nekog preko novina…
Veoma surov potez, ali je najverovatnije ova žena imala svoje razloge. Možda je htela da naglasi svoj stav ili da barem nekako iskaže koliko je frustrirana zbog poteza svoje dece. MI NE ZNAMO kakvi su to potezi, niti bilo ko zna u kakvom je psihičkom stanju ova žena. Možda je i neka vrsta šale… ne deluje tako. Deluje zvanično…
Foto – Printscreen
Jasno je da Jovica i Nena više uopšte nisu poželjni u kući Jovanovića. Međutim, da li je ovo prvi primer? Malo smo istraživali. Bilo je ranijih pokušaja.
U novinama danas završe razne objave ili oglasi. Tako smo imali prilike da vidimo kako otac nudi sina na prodaju ili zamenu jer je lenj, ceo dan spava, jede i izlazi sa starijim damama. To se i ranije dešavalo. Pre pedesetak godina su se gotovo svakodnevno ljudi odricali rodbine preko oglasa u novinama. Muževi su se odricali žena, žene muževa, roditelji su se odricali od dece i obratno. Danas, dobijete od zvaničnih službi isti odgovor kao pre 50 godina. “PRAVO NA IMOVINU SE NE STIČE I NE GUBI SE OGLASOM.”
Prema rečima sociologa je nekako drugačije. Kažu da su takvi oglasi nekada imali za cilj da “obeleže” tog nekog. Češće se to dešavalo u manjim sredinama gde se svi mahom poznaju. A i nekako su moral i običaji drugačiji danas nego ranije. Tada je javno odricanje bilo nekakva vrsta socijalne kontrole. Sada… Sada su takvi potezi neka vrsta vica koji se prepriča u jednoj rečenici uz čašicu rakije, šoljicu kafe, ili u tih 10ak minuta koje provedete kod berberina.