Pablo Iglesias Maurer je fotograf sa veoma posebnim interesovanjem. Naime, ovaj čovek voli da putuje i traži napuštena mesta. Međutim to nije ništa vezano sa davnom istorijom pa ga zato nemojte shvatiti kao nekog zaljubljenika u arheologiju. Ne traži ni neke zaboravljene civilizacije. On traži zgrade ili druge objekte koji su, ne tako davno, bili pravi sinonimi za luksuz.
Zgrade za koje se ovaj fotograf inače interesuje su napravljene sredinom prošlog veka i bile prilično popularne tokom 1960-ih. Pala mu je ta ideja na pamet kada je primio određenu razglednicu na kojoj je bilo neko odmaralište iz tih 60ih godina. Pitao se kako to zdanje izgleda danas pa ga je i pronašao. Kada je stigao do te zgrade video je samo jednu odvratnu ruinu. Ta prva zgrada je bio neki golf teren sa pomoćnim zgradama u odmaralištu zvanom “Penn Hills”. Tu je video priliku da napravi neke od najlegendarnijih fotografija “nekad i sad” koje i dan danas izazivaju žmarce po celom telu. Samo zamislite sve te ljude koji su godinama uživali u tom luksuzu, smejali se, igrali, ručavali, ili odmarali. Zamislite te osmehe mladih ljudi punih nedosanjanih snova o svetloj budućnosti. Taj kompleks je i kao ti snovi oronuo i može samo svedočiti o nekadašnjem shvatanju luksuza.
Napušteno imanje u okviru odmarališta Poconos
Sada je ova zgrada jedna velika ruševina. Samo je senka onoga što je nekada bila! Šteta je što su objekti kao što je ovaj, okruženi prirodom, izgubili bitku sa vremenom. Na poleđini razglednice je pisalo:
“Dragi Berni,
Nemoj da misliš da smo te zaboravili. Toliko se lepo provodimo da i pisanje razglednica deluje kao neki posao. Ovde su život, mesto, i ljudi jednostavno predivni i grandiozni. Prosto ne možemo biti srećniji! Vidimo se uskoro!
Vole te, Lu i Šila.”
Bazen u odmaralištu, “Grosindžer” – 1958.
Ovo mesto je bilo toliko popularno das u Elizabet Taylor i Florence Chadwick bili rednovni posetioci još od velikog otvaranja. Ono što je sada ruševina, nekada je bilo prelepo mesto gde bi svako želeo da provede svoj odmor.
Napušteno pozorište u Poconosu
Poslednja predstava je odigrana u ovom pozorištu još tokom devedesetih godina prošlog veka. Sada izgleda više kao scenografija za “Walking Dead” nego kao neko prestižno pozorište.
Glavna zgrada u odmaralištu Poconos.
Više se ovakve zgrade jednostavno ne prave. Dizajn izgleda kao da je potpuno u skladu sa prirodom.
Plaža u odmaralištu Proconos
Ova razglednica je poslata još 1967.
“Dragi Džoni,
Da si samo ovde išli bi zajedno na jahanje konja ili možda na golf! Budi dobar dok se ne vidimo!
Dr. Voterman”
Kuća jedinstva u odmaralištu Poconos
Spasioci na plaži
Grosindžer – Dženi G Krilo – 1964.
Ovo je najmlađa zgrada u Grisindžeru. Arhitekta koji je napravio zaslužan je i za moderan izgled hotela u Majamiju.
Zatvoreni unutrašnji bazen u Grisindžeru
Cela zgrada je imala klimu, podno grejanju, teretanu ispod bazena, restoran, druge prostorije za rekreaciju, i još mnogo toga. Tokom 90ih je primila svoje poslednje goste. Sada je toliko uništena da joj više nema popravke.
Spoljašnji bazen u Grisindžeru
Ovo je olimpijski bazen napravljen još 1949. Ako bi neko želeo da kopira ovaj bazen, morao bi danas da potroši više od 5 miliona dolara.
Sala za ručavanje u Poconosu
Sala za kuglanje Homowack
Ovo je donji deo lože. Imala je salu sa 4 trake za kuglanje.
Grosindžerov zatvoreni teren za tenis
Pozorište u odmaralištu Poconos
Čak i sada ovo pozorište izgleda prilično spektakularno. Ima oko 1200 stolica, a na razglednici piše:”Najmoderniji Svetski Teatar”.
Zgrada napravljena 1970. godine
Natpis kaže:”Ultra moderna zgrada sa velikom trpezarijom, salom za koktel, ogromnim predvorjima, i kancelarijama”.